KUĆA R
Piše Dinka Pavelić
Na lokaciji vrlo strmog nagiba gradi se obiteljska kuća - vila, stvaraju se novi prostori za život. Ne bilo kakav život, nego onaj obojen vedrinom i lakoćom. Ljepotom. Iako vile naspram obiteljskih kuća imaju reprezentativan karakter kojim pokazuju status, pa i ukus vlasnika, ova vila želi biti decentna. Reprezentativnost Vile Ružić nije toliko u njenom vanjskom izgledu, već se ogleda u proporcijama, dispoziciji unutarnjih otvorenih i zatvorenih prostora i njihovom međuodnosu.
Nalazi se u vrlo mirnoj ulici na Kantridi, stotinjak metara od mora, plaže i zatvorenog javnog bazena. Prostori urbane gustoće dovoljno su blizu, a ipak dovoljno daleko da joj ne stvaraju smetnju.
Izvana, s južnog pristupa, vidimo naizgled “običnu” vilu kakve se recentno grade u velikom broju duž naše obale. Dominantan prizor su dva bijela kubusa pozicionirana naizmjence posmaknuto jedan u odnosu na drugoga, asocirajući na meandar. No, kada zumiramo kadar, vidimo da nije riječ o meandru, nego trodimenzionalnoj igri uvlačenja i izvlačenja kubusa spavaće sobe i dnevnog boravka koji tvore neku vrstu optičke varke. Ti volumeni otvoreni su prema moru poput periskopa, a potpuno betonska konstrukcija omogućuje im da se ističu konzolno i nadvijaju nad vanjske terase. Na tako dobivenim vanjskim međuprostorima i krovnim terasama odvija se većina onoga što čini mediteranski dolce vita: blagovanje na otvorenom, sunčanje, plivanje u bazenu s pogledom na more...
Glavni pješački ulaz pozicionira se sa sjevera i distribuira komunikaciju preko poluetaža: blago silazi u roditeljski i dječji spavaći trakt, a za cijeli kat penje se u dnevni. Riječ je o gotovo identičnoj prostornoj sekvenci kao u Kući BC, s izuzetkom dvoetažnosti i sjevernog prirodnog osvjetljenja. Iz tog prostora saglediva nam je kompletna organizacija kuće.
Kuhinja, blagovanje i dnevni boravak čine jedan kontinuirani “L” prostor, dvostrano osvijetljen, sa sjevera i juga u dijelu blagovanja. Blagovanje se na jugu nastavlja u veliku terasu s pergolom, a dnevni boravak na sjever u radnu sobu, odvojenu samo staklom od ostatka boravka. Pozicija radne sobe ponavlja onu u Kući BC: nad glavnim ulazom s mogućnošću vizualne kontrole.
Iz cijelog dnevnog trakta i iz svih spavaćih soba otvara se pogled preko velikih staklenih stijena direktno na terase, a preko njih na more.
Od neželjenih pogleda iz susjednih kuća koje se nalaze vrlo blizu vile (toliko blizu da gotovo možemo govoriti o jednoj vrsti “interpolacije”), štiti se drvenim vertikalnim brisolejima, gotovo nalijepljenim na otvorene terase. Rubovi parcele definirani su kao kaskadne žardinjere i umjetno formirani komadi terena sa zaštitnim zelenilom.
Ako dolazimo automobilom, pristupamo joj s južne, donje strane. Na najnižoj koti nalazi se prostor garaže odvojen od sobe za biljar/konobe uskim patiom, koji čak dubini presjeka/tlocrta kuće dovodi dnevno svjetlo.
Kinematičnost prostornih sekvenci glavna je odlika većine objekata u produkciji MR 2, no u ovoj kući dolazi do najvećeg izražaja. Sve je u jednom kontinuiranom toku, spiralnoj petlji kroz prostor, gotovo poput Le Corbusierove Vile Savoye, iako se taj efekt postiže bez elementa prostornih rampi. U nekim dijelovima kuća odaje “bauhausovski čist” dojam, a drugima pomalo asocira na Kuću Kraus Ernesta Weissmanna u Zagrebu.
Možemo zaključiti: MR 2 su majstori rafiniranog, nesuspregnutog, bogatog, eklektičnog dizajna punog educiranih referenci, citata i asocijacija na slavne prethodnike i stilove. Gradeći najčešće najtraženiju i najpoželjniju tipologiju kod nas: obiteljsku vilu, osigurali su si jednu vrstu kreativne autonomije i nesputanosti.
Ne morati polagati račune nikome osim svojim individualnim naručiteljima i prvenstveno samima sebi veliki je luksuz i ne bi ga se trebali odreći ni u narudžbama većeg formata drugih tipologija koje će tek uslijediti.
vizuali/visuals
nacrti/floor plans
